Tuesday, April 27, 2010

Čeburaška

Čeburaška je ruski crtani film (kadar po kadar) koji je sniman u periodu od 1969. do 1983. godine. Verovatno je tada bio čudesna animacija, ali i pola veka kasnije ne gubi ništa od svoje lepote. Zato se možda lako probio među morem crtaća na kablovskoj televiziji i postao Vukov omiljeni crtani film.

Vuk iako ne razume potpuno radnju, jos je mali, a i na ruskom je, našao je nešto u njemu, toliko mu je smešan da se drži za stomak dok ga gleda i oduševljeno nam priča o njemu. Radnja se sviđa i mami i tati, realna je (mada nisu svi likovi) i bliska nama i našem detinjstvu.

Starije generacije ili ljubitelji ruske kinematografije su sigurno čuli za ovaj crtani film, verovatno ga i odgledali, dok je meni do skora bio potpuno nepoznat. Inače, poznata dečija pesma Dragana Lakovića - Krokodil Gena je prevedena verzija pesme iz tog crtanog filma, preko nje smo, tražeći je na you tube i došli do crtaća

Čeburaška je glavni lik, preslatka, tropska životinja, nepoznata nauci, koja je slučajno sa tovarom pomorandži iz svoje tropske domovine završila u jednom ruskom gradiću. Kroz četiri epizode možemo pratiti kako se on (Č. je dečko) snalazi u novoj sredini. U tome mu pomaže njegov novi drugar, siromašni krokodil Gena, a muke zadaje jedna bleskasta bakica. Čeburaška najviše od svega želi da postane pionir.

Zanimljivosti - Čeburaška je nekoliko puta bio maskota ruske reprezentacije na Olimpijskim igrama, zadnji put 2010. Japanci su tđe ljubitelji ovog lika i dela, učestvovali su i u snimanju novih epizoda, vrlo loših. Jos jedan veliki fan je i Johnny Weir.

Predlažem i vama da ga pogledate sa klincima.. Postavila sam Vukovu omiljenu epizodu (1. i 2. deo), koja baš počinje sa svima znanom pesmicom.






Wednesday, April 21, 2010

Tobogan

Ovo je tek draft, nadam se da ću sutra uspeti da uhvatim Vuka i dodam sličice. Bez njih ništa.

Vuk već neko vreme zna da imenuje tobogan, cca. par meseci, a pre toga je govorio slide.

Duže od svega toga on radi sledeće - Prevrne stolicu tako da je vrh naslona na podu, kao i sedište, a nogare su u vis. Možda deluje čudno da to moze olako i bez buke da uradi, ali ko ga poznaje zna da je moguće.

Kad sve to lepo namesti, počinje zabava, uhvati se za nogare, popne se na vrh kosine i spusti guzicom (barem pokusava, štof nešto nije klizav) i tako u krug.

Vuk dakle tako pravi svoj tobogan.

Nije teško pogoditi kad uz priču ide i reč tobogan. Meni je međutim do skora bila misterija šta on to radi, jer nije pričao o tome, a i stolica mi baš nije ličila na tobogan. Konačno je pre neki dan progovorio - Mama siđe, hoce penje tobogan, prevod - Mama, siđi sa moje tobogan stolice, penje mi se. Cica mala inženjerska.

I gledam to moje dete, očigledno već pametnije od mene, jer tek kad sam uz rec povezala sliku, videla upravo ono sto on zna još pre druge godine (kako se pravi i funkcioniše tobogan) i stidim se, zato što sam se više nervirala što rastura stolicu, nego obraćala pažnju koliko je to što on radi zanimljivo i važno. Dečija mašta, fantastična je, zar ne?

Thursday, April 15, 2010

Pasji život

Kao što svi znamo, zahvaljujući TV dnevnicima, brojnim člancima, forumima, FB grupama, tvitovima... jednoj kuci lutalici su odsečene sve šape. Danima je hodala na ranama i juče je konačno zahvaljući dvema sugrađankama zbrinuta u privatnoj veterinarskoj ordinaciji. Nastao je nažalost problem proteza za noge, jer veterinar iako je puno pomogao, nije ni svemoguć. Vrlo brzo su se javila udruženja, pojedinci i Gradska vlast, koji su našli načina da se nabave i proteze i da kuca nađe smeštaj.

Zaista sam srećna, pogotovo što to kuče i pored povreda i trauma će prvi put osetiti šta ne znači pasji život.

Našu kucu Mimi smo možda spasili slične ili još gore sudbine. Ne samo da smo, hajde tako da kažem učinili dobro delo, nego smo time dobili i najgotivnijeg džukca u celom Beogradu. Usvanjem kučeta sa ulice, samo smo mi, ljudi dobili.

Slažem se dalje da nemam prava da sudim bilo kom dobrotvoru. Svako ko da svoje vreme, novac za dobrobit drugih, bilo da su u pitanju pozorišta, bolnice, biblioteke ili životinje, može samo dobiti našu zahvalnost.

Ali! Meni i dalje nije jasno kako je bol i budućnost psa, važnija od boli i budućnosti deteta ili obespravljenog siromaška? Čak i za gradonačelnika. Koliko dece nema detinjstvo ili isuviše pre vremena završi život, jer roditelji nisu imali dovoljno novca da im pomognu? Koliko poštenih, radnih ljudi živi u siromaštvu, a ceo život su stvarali za sebe i druge? Koliko porodica trpi torturu nasilnika, jer nema gde? Isuviše, iako se i začuje po neki glas iz mase - nepravda, među političarima vlada muk.

Pošto nemam lepo mišljenje o današnjim političarima u Srbiji, smatram da je ovaj nesrećan slučaj našem gradonačelniku u stvari pao kao kec na 11. Em, prilika da se slika kao veliki heroj za male novce, em, će lakše da izmuze te neke nove životinjske takse. Što naravno ne znači da on ne voli životinje. Platane, znamo da ne voli.

Vrlo je važno i zbog nas ljudi da se počionici takvih i sličnih zlodela nad životinjama pronalaze, procesuiraju, baš kao na Zapadu, gde znaju da su takvi pojedinci antisocijalni sadisti i kao takvi opasni i po ljude, a najčešće po decu. Mene užasava činjenica da u blizini jednog vrtića živi slobodno takva spodoba.

Wednesday, April 7, 2010

Uskrs





Sunday, April 4, 2010

Sa malim zakašnjenjem

Srećna Pasha!





O Pashi možete malo pročitati ovde i puno više ovde.

Probala sam jednom kekse sa slike. Upravo sam saznala tj. podsetila da se (englenizovano) zovu Matzo. Moguće i da sam nešto pobrkala, ima tome godina.

Izvini V, nisu mi se baš dopali. Nije bilo do domaćice (najbolje torte i pite pravi), već do samih sastojaka. Tradicija je ipak važnija od moje hm.... Hvala što si je podelila sa mnom.

Vuk bi ih isto gricnuo. Gleda sliku i kaže - Jedemo keksić.

Naš 3. Uskrs

Христос воскресе! Srećan Uskrs! Happy Easter!




Slike pogledajte sutra, prekosutra.